KAKVA DIVNA PRIČA: Pronađena je na rubu smrti na Medvednici, a onda je pronašla svog čovjeka

Photo: Azil Dumovec

Ne, ovo nije još jedna tužna priča o vraćanju kućnih ljubimaca, pa makar i onih privremeno udomljenih u azil, ovo je priča o ljubavi čovjeka i psa koja je danas dobila najsretniji mogući ishod!

Njeno ime je Breza, baš joj nekako paše, zar ne? Pronađena je na Medvednici na Kraljičinu zdencu, napuštena i na rubu smrti.

Potom je privremeno smještena u azil Dumovec, gdje su volonteri prvu noć proveli s njom, držeći bočicu mlijeka, jer bila je malo, sitno, nemoćno štene.

Djelomični albinizam, narušen sluh, sljepoća na jedno oko, te slab vid na drugo oko, sve je to snašlo Brezu.


No, uskoro je osjetila što znači biti mažen i pažen. Saznala je što je igra i šetnja, a ubrzo je izrasla u pravu ljepoticu, koja, kako pišu i iz azila Dumovec, zbilja danas podsjeća na pustinjsku lisicu – preslatku pustinjsku lisicu.

No, nije se njen privremeni udomitelj danas došao pohvaliti Dumovcu kako Breza sjajno napreduje, a sigurno ju nije došao niti vratiti – Ne! Njen privremeni udomitelj odlučio je postati njen “zauvijek udomitelj”, a današnju subotu pamtit će po potpisivanju ugovora kojim je Breza službeno postala samo njegova, a on njen brižan vlasnik.

Privremeni udomitelji ili kako ih od milja zovemo “tete i stričeki čuvalice” su posebne osobe koje omogućavaju onu usputnu stanicu, koja je potrebna da se životinja oporavi, socijalizira, izliječi te krene dalje – u novi dom, a ponekad, baš kao u ovom slučaju, dogodi se i da u istoj osobi pronađu i svog “zauvijek čovjeka”, a mi im želimo još puno puno godina ljubavi, igre i dugih šetnji!

Komentari