ODLAZAK VELIKOG TRENERA: ‘Bio je zagrebački fakin koji je nogomet držao u malom prstu. To divno biće’

Photo: Luka Stanzl/PIXSELL

Umro je Otto Barić, hrvatski nogometni stručnjak, trener brojnih klubova i hrvatske reprezentacije, čovjek neobičnog entuzijazma, dobrote i dobre volje. Sjajan trener koji je gdje god radio ostavljao dubok trag iza sobom i nema sumnje da se ovakav gubitak u hrvatskom nogometu ne može nadoknaditi.

Otto Barić velik je dio povijesti hrvatskog nogometa.

Rođen je u Plasnicama kraj Klagenfurta, Austrija, 19. lipnja 1933., s obitelji se preselio u Zagreb gdje se zarana zaljubio u nogometnu igru. Igrao je u juniorima Dinama. Kao senior igrao je u Metalcu (današnjoj Kustošiji) i Lokomotivi.

Nogometni je trener od 1963. Trenirao je velik broj nogometnih klubova, popis je poduž: Lokomotiva Zagreb, Opel–Rüsselsheim, Germania Wiesbaden, Wacker Innsbruck, LASK Linz, NK Zagreb, NK Dinamo Vinkovci, SK Sturm Graz, Rapid Beč, VfB Stuttgart, Casino Salzburg, Dinamo Zagreb i Fenerbahče.


Ima suprugu Zdenku i sina Otta koji je ovih dana najavio kandidaturu za gradonačelnika Zagreba.

Sportski novinar Andrija Kačić-Karlin, čuo se s gospodinom Ottom prije nekih tri dana, kad mu je komentirao pobjedu Dinama protiv ruskog CSKA, te je istaknuo kako je Otto i tad već teško govorio, te kako ga nije htio previše smetati.

Zoran Vulić, hrvatski trener, bivši proslavljeni igrač i trener Hajduka, bio je asistent Ottu Bariću za kormilom reprezentcije od 2002. do 2004. godine, kojemu je tužnu vijesti jacvio Zorislav Srebrić iz HNS-a.

“Odmah sam zaplakao, To je bio vrhunski gospodin, prvo govorim o njemu kao čovjeku. Bio je zagrebački fakin koji je nogomet držao u malom prstu. To divno biće jedna je od mojih najdražih uspomena. Bio je čovjek koji je volio dijeliti, znanje, dobro raspoloženje, vrijeme. Uživao sam s njime i puno toga naučio. Vrijeme provedeno s njim je blagoslovljeno”…

Zoran Vulić zaista se doimao slomljen, pa je rekao:

“On je reprezentaciju preuzeo u nezgodnom trenutku, sam ju je stvarao od igrača koji još nisu bili zreli za A vrstu. I činio je sve da ti igrači napreduju. I jesu, on je u teškim kvalifikacijama izborio europsku smotru u Portugalu, i oni su puno naučili od njega. Dražen Ladić i ja smo mu bili pomoćnici i uživali smo radeći s njime. Vježbe kojima nas je naučio bile su avangarda, a uvijek dobro raspoložen bio je magnet za društvo. Nije mogao podnijeti podjele u našem nogometu, primjerice na sjever i jug. Toga se grozio. Još nešto, on je bio čovjek koji nije znao mrziti, rijetko bi povisio glas, a kada bi ga i povisio počeo bi se potom smijati. Ma, divota od čovjeka, zaista mi je teško!”

Komentari