KAKVA APOKALIPSA! Ova legenda će vas pošteno prestraviti, u pitanju je naselje tridesetak kilometara udaljeno od metropole

Photo: Slaven Branislav Babic/PIXSELL, Ilustracija

Iako je nazivaju majkom, priroda nekada zna biti doista okrutna prema čovjeku, a kroz povijest njezinu “tamnu stranu” ugledalo je i maleno naselje samo 30-ak kilometara od Zagreba. Od nekadašnjeg Popov dola ostale su tek dvije derutne ruševine, točnije zgrada župnog dvora i kapelica Sv. Matije. Ostalo je pobrisano s lica zemlje!

Blaga i misterije pišu kako je kiša toliko lijevala da se u samo tri dana otvorila pukotina u zemlji, a odroni su devastirali sve što im se našlo na putu do doline Samoborskog gorja.

Bilo je to proljeće 1911. godine, a kobni i gotovo apokaliptičan događaj zapisao je tadašnji župnik Roko Kučas. Prvo se počeo otapati snijeg, ali padala je i sitna kiša. Od travnja do lipnja zbog nagla topljenja zimskog pokrivača i proljetnih oborina počelo se formirati klizište, i to baš između dva velika kršćanska blagdana – Uskrsa i Tijelova. Tada su ljudi vjerovali u svojevrsnu Božju kaznu, a pričalo se i da je upravo u tome periodu netko iz Popov dola ukrao kip koji je krasio zidine starog grada Okića.

Kako je zemlja pucala i puzala tako se na nekim mjestima dizala, a na nekim spuštala. Iznad gornjih kuća rasla je hrastova šuma gdje su se drva rušila, a zemlja ih je pokrila i tako nastavila puzati prema kućama.


Od Velike Srijede (12. travnja), pa do 15. travnja žitelji gornjeg sela bježali su iz svojih kuća. Vrijeme se poslije Uskrsa primirilo, kiša je prestala padati i mještani su se vratili u svoje domove, no uskoro ih je zadesila nova nesreća. Dva mjeseca kasnije počeli su padati jaki pljuskovi koji su trajali danima. Tlo je pucalo kroz cijelo selo, drvene kuće su škripale, a one zidane su pucale.

U strahu za goli život, stanovnici su počeli bježati, u rukama noseći sve ono što im je važno. Aktivirale su se i tadašnje vlasti koje su ljude tjerale da razruše do kraja kuće i da svu građu odvezu na sigurna mjesta. Bilo je zaposleno stotine ljudi i kola. Za tri dana nestale su sve kuće, a drvena je građa odvezena uz put do crkve i prema Repišću. Tako je nestalo naselje Popov dol.

“Preživjeli” su jedino zgrada župnog dvora i kapelica Sv. Matije zato što su bili izvan klizišta, a na mjesto nekadašnjeg naselja ubrzo je pristiglo povjerenstvo tadašnje zagrebačke županije.

Hrvatska zemaljska vlada i ban Nikoli pl. Tomašić odobrili su novčanu pomoć ali i skupljanje milodara na području tadašnje Hrvatske kako bi se pomogla izgradnja novog naselja za stanovnike nestalog Popov dola.

Novo izgrađeno naselje nazvano je Okićka sveta Marija koje je u vrijeme Jugoslavije, nakon Drugog svjetskog rata (1947.), preimenovano u Novo Selo Okićko i danas je jedinstven primjer seoskog urbanizma s početka 20. stoljeća u Hrvatskoj.

Prema arheološkim nalazištima na tom području otkriveni su prapovijesni i rimski grobovi s predmetima iz 4. stoljeća (poput narukvice čiji krajevi završavaju u obliku stiliziranih zmijskih glava) prema čemu je zaključeno da se nekada na lokaciji Popov Dol nalazila nekropola na kojoj su se pokapali stanovnici obližnjeg refugija, pišu blagaimisterije.

Komentari