‘Ne možeš žaliti za nečim čega više nema!’ Bivša predsjednica otkrila nešto što još nikome prije nije rekla

Foto: Marko Lukunic/PIXSELL

Kolinda Grabar-Kitarović je žena koju Hrvatska i dalje obožava i prati svaki njezin korak. Gdje god se pojavi, plijeni pažnju, a za Jutarnji je odgovorila na pitanje o tome je li očekivala drugi mandat.

“Ahhh… Ljudi koji su radili sa mnom potvrdit će vam da sam ovakav razvoj situacije predvidjela još prije nekoliko godina. Neću reći da se nisam borila, ali istina je da sam predvidjela sve što se dogodilo”, rekla je.

“Svatko tko ulazi u bitku želi pobjedu, ali čovjek mora znati biti dostojanstven i u pobjedi i u porazu. Ne volim riječ poraz. Radije kažem da nisam dobila tu bitku. Život ide dalje”, smatra bivša predsjednica.

Progovorila je i o nečemu što do sada nikad nije spominjala.


“Mnoge su bitke preda mnom. Ne predajem se. Žao mi je, naravno, zbog ljudi koji su željeli pobjedu. No, nije me pogodilo što nisam dobila tu utakmicu. Ne možeš žaliti za nečim čega više nema… Idemo dalje. Nije to bila najteža situacija u mom životu. Imala sam puno težih situacija koje, zapravo, pomažu da očvrsneš i koje te čine otpornijom, puno više negoli neka pobjeda. Zapravo je najteža epizoda u mojem životu bila prije dvadeset godina. Zajedno smo radili u Ministarstvu, sjećaš li se 2000. godine? Tada je iz neopravdanih razloga napravljena velika čistka. I osobno sam to osjetila na doista neljudski način. Bila sam tada u našem veleposlanstvu u Kanadi, kad mi je na telefaks iscurilo rješenje o povratku u roku od dva mjeseca, sedam mjeseci prije isteka mandata, bez ikakvog profesionalnog razloga za povratak”, kaže, pa nastavlja:

“Bila sam trudna i u pitanju je bila patološka trudnoća. Apelirala sam da me puste samo dok rodim i rekla da ću se vratiti drugi dan nakon poroda. Odbili su to. Imala sam mogućnost boriti se na sudu, napraviti možda nekakav javni skandal, zato što su kršili Zakon o radu da se trudnicu ne može premjesti na drugo radno mjesto bez njene suglasnosti. Međutim, meni je tada bio najvažniji život djeteta koje sam nosila. I, vratila sam se u Zagreb iz Ottawe. Nisam mogla shvatiti to potpuno nepostojanje empatije. U tom mom slučaju doslovno je vrijedila ona poslovica: što te ne ubije, to te ojača. S time da su ovdje u pitanju bila dva života: moj i bebin. Dok sam bila u bolnici na čuvanju trudnoće, iskoristila sam to vrijeme te aplicirala za Fulbrightovu stipendiju. Pisala sam rukom, Jakov je to doma pretipkavao. I – okolnosti su se promijenile. Sve u životu ima nekog smisla. U konačnici, kako bismo zapravo znali cijeniti ono što je dobro u životu kad ne bismo prošli i puno toga lošega?”, pita se.

O tome kako su se mediji ponašali prema njoj dok je obnašala funkciju predsjednice, rekla je kako ih nikad nije kritizirala.

“Postavila sam se da kao predsjednica neću kritizirati rad medija. Rijetko smo uopće dali neki demanti, a nikad nisam ni jednog novinara tužila sudu. Međutim, bilo je u medijima omalovažavanja, seksizma, pa čak i kleveta. Bilo je uvreda i mene i institucije. Bilo je izvrtanja mojih riječi, izvlačenja iz konteksta, reinterpretacija onoga što sam zapravo mislila reći onime što sam rekla. Kad sam bila u Južnoj Americi, zahvalila sam Čileu, Argentini i Brazilu što su pružili prostor za život i slobodu generacijama naših iseljenika. U medijima su neki to protumačili kao zahvalu tim državama što su pružile šansu pojedincima koji su bili zločinci iz II. svjetskog rata. Ni u snu ne bih bila pomislila da će neki to tako izvrnuti. To me je doista prenerazilo. Uostalom, uvijek sam i sama govorila da potječem iz antifašističke, ali nikad komunističke obitelji. Drugi je primjer državni posjet Izraelu kad su riječi jedne novinarke koja je bila na sastanku prenesene kao moje. Nešto što nisam rekla. Zašto je ona to napisala? Vjerojatno iz svoje unutarnjopolitičke perspektive. Naši mediji su se uhvatili njenog napisa i pisali danima samo o tome do te mjere da naša javnost i danas ne zna koliko sam toga odradila tijekom tog posjeta. To je valjda i bila nečija namjera”, zaključuje Kolinda Grabar-Kitarović.

Komentari