MALENI HEROJI: Palčići iz potresa podsjećaju da je život čudo – spašavali ih i grijali u portirskoj kućici

Prije točno godinu dana Zagreb je pogodio snažan potres u 6 sati i 24 minute. Jedna je fotografija nakon potresa posebno pogodila svijet. Ispred Petrove bolnice, Klinike za ženske bolesti i porode, mame su izjurile u hladno jutro, u spavaćicama i ogrtačima.

Istrčale su većinom s mališanima u naručju, znale su da su na sigurnom. No, mame Palčića koji su u to vrijeme bili na odjelu intenzivne njege na Zavodu za neonatologiju nisu mogle do njih. Tako je na odjelu ostalo 26 mališana, a njih 19 bilo je u inkubatoru.

Posljednji je u inkubator smješten Toma Prga, maleni dječak koji je rođen 22. ožujka, u 2 sata i 26 minuta, u 28. tjednu trudnoće, nakon što je mama Ivana Prga dva mjeseca ležala u Petrovoj. To je jutro bila uplašena od brige za svojeg sinčića.

“Toma je danas jedan dobar, znatiželjan i zaigran dječak. Najviše ga raduje kada se stariji brat Mihael igra i mazi s njim i jedva dočeka popodne kad Mihael dođe iz škole. Stalno guguće u društvu tate i brata, a najviše se smije kad ga ja zabavljam. Obožava igru skrivača i zadnjih dana stalno plješće, tako da na svako naše bravo Toma, dobijemo aplauz od njega”, ispričala je Ivana za 24sata.


Prim. dr. sc. Sonja Anić Jurica ispričala je za 24sata kako su nakon prvog potresa procijenili da je bolje ostati u zgradi. Postojala je i mogućnost  novih potresa, pa su liječnici procijenili da djeca više ne mogu ostati na odjelu.

“Bio je strašan osjećaj to da djecu moramo iznijeti van, na ledinu. Nekoliko djece intubirala sam pomoću prsta i kad sam se uvjerila da je to bilo uspješno, predavala sam ih u ruke specijalizantice i sestara koje su radile to jutro da ih iznose. Zapravo smo imali sreću da se potres dogodio ujutro, kad su se smjene poklopile, pa je na odjelu bilo dosta iskusnih sestara. Srećom, kolega doc. dr. sc. Vito Starčević sjetio se da bismo djecu mogli smjestiti u portirovu kućicu, u kojoj je toplo”, rekla je Sonja. U kućici je ispočetka bilo 26-ero djece s odjela dok nisu iznijeli transportni inkubator. Tada su u inkubator iznijeli malenog Tomu i Elenu kojima je bio najpotrebniji. Drugoj djeci sestre su upuhavale zrak, da ne prestanu disati.

Ni tatama nije bilo lako. Kako telefoni nisu radili, mame ispred bolnice nisu se mogle čuti sa svojim obiteljima kako bi javile da su dobro. No roditelji se rado prisjećaju navijača, Bad Blue Boysa, koji su stigli nakon potresa i pomagali kad je djecu i opremu trebalo preseliti u KB Dubrava.

“Zahvaljujući njima, u Dubravu smo vrlo brzo preselili sve što nam je bilo potrebno. Moram reći da su nas i tamo predivno dočekali i da se ubrzo rodila sinergija zahvaljujući kojoj smo odlično funkcionirali. I danas osjetim neopisivu ljubav kad se sjetim svih tih ljudi”, ispričala je za 24sata dr. Anić Jurica.

Bila je oduševljena idejom da pokuša okupiti sve mame, pa je imala prilike čuti i one koje se nisu mogle odazvati. Sada prihvaćaju svaki poziv da pričaju o iskustvima iz tog vremena, kako bi olakšali snalaženje drugim roditeljima i pokazali im da i teške situacije mogu završiti dobro.

Komentari