‘KRIVE SEBE ZA SMRT BLIŽNJIH’: Pitaju se jesu li im oni prenijeli virus i teško se nose s tim

10.07.2020., Zagreb - Trg bana Josipa Jelacica. Velike guzve na tramvajskoj stanici prilikom ulaska i izlaska iz tramvaja gdje se jedan broj putnika ipak ne pridrzava mjera te ulazi i izlazi iz tramvaja bez maske. Photo: Sanjin Strukic/PIXSELL

Ugledni zagrebački psihijatar Veljko Đorđević poslao je svima apel za predstojeće blagdane.

“Prije svega želim poslati apel svima za predstojeće blagdane: Nemojte ugrožavati druge. Sada se ljubav i poštovanje pokazuju čuvanjem od moguće zaraze”, poručio je.

Rekao je i da misli kako se u ovo vrijeme pandemije i uz potres u Zagrebu premalo pažnje posvećuje psihološkim problemima koji su sve prisutniji, a bit će i sve učestaliji, tvrdi.

“Zapravo nam sigurno nakon ove pandemije koju je uzrokovao virus slijedi svojevrsna pandemija psiholoških problema. Slijedi nam još dosta neizvjesnih mjeseci, još puno toga o virusu ne znamo i dok čekamo da znanost odgovori na brojna i kompleksna pitanja, ne preostaje nam ništa drugo nego sačuvati zdravi razum, mobilizirati svoje pozitivne snage, usmjeriti se koliko možemo u svakodnevne aktivnosti, ali i zatražiti stručnu pomoć ako je potrebna”, objasnio je psihijatar za 24sata.


Osvrnuo se i na tri problema u kojima se u Hrvatskoj premalo govori.

“Jedan je problem zdravstvenih profesionalaca i njihovog suočavanja s umirućim pacijentima koji su na respiratoru, koji odlaze u bolesti u kojoj pacijent dohodao do bolnice, a onda se klinička slika naglo mijenja i pogorša. Nisu naučeni kako se suočavati sa smrću i to ovako naglom. I pitam se postoje li u Hrvatskoj jedinstveni protokoli baš u svim Covid odjelima o tome tko članove obitelji i kako se to radi. I, primjenjuju li se principi palijativne medicine svugdje i jednako”, rekao je.

‘Nema pravog oproštaja’

Kazao je i kako su zadnjih mjeseci psihijatrijske ordinacije pretrpane ljudima kojima je netko umro, a nisu se oprostili.

“Obitelji svoje preminule gotovo da nisu vidjele od ulaska u bolnicu do iznošenja u zatvorenom sanduku. Nema pravog oproštaja. Pa se pitam, jesmo li tu u svim bolnicama u Hrvatskoj definirali protokole odvijanja komunikacije s oboljelima. Zadnjih mjeseci psihijatrijske su nam ordinacije natrpane ljudima kojima je netko preminuo, a nisu se oprostili. Poseban je problem kada su osobama umrli članovi obitelji (stariji otac ili majka), a oni misle da su upravo oni donijeli njima virus jer još nisu znali da imaju simptome. Osjećaju zbunjenost, kajanja, krivnju, patnju. A kod dijela njih to će prijeći u kompleksno žalovanje, ponekad u neki oblik PTSP-a. Za sada je to poremećaj prilagodbe”, objasnio je Đorđević.

U ordinaciju mu dolaze i pacijenti koji su preboljeli teži oblik koronavirusa sa simptomima PTSP-a zbog mnogih smrti kojih su se nagledali ležeći u bolnici.

“Američko psihijatrijsko društvo u Dijagnostičkom i statističkom priručniku za mentalne poremećaje (DMS) predlaže dijagnozu perzistentnog kompleksnog žalovanja upravo zato da bi razlikovali od depresije. Ova dijagnoza obilježena je karakterističnim predloženim kriterijima: patnjom kao reakcijom na smrt, ometanjem socijalnih odnosa i identiteta, velikom žalošću i emocionalnom boli kao odgovorom na smrt. Postavlja se samo ako je prošlo najmanje 13 mjeseci od smrti nekoga s kim je ožalošćeni bio u bliskom odnosu. Postavlja se ako je prošlo najmanje dvanaest mjeseci od smrti nekoga s kim je ožalošćeni bio”, zaključio je.

Ljudi s nekim oblikom PTSP-a zbog COVID-a počeli su dolaziti unazad dva mjeseca. Prije toga su imali anksioznosti i napadaje panike.

Komentari