(VIDEO) Ni teška dijagnoza ga nije spriječila da ostvari svoje snove! Upoznajte Alena Kasumovića, slikara koji s kistom u ustima stvara umjetnost

Screenshot

Život je umjetnost i od njega treba napraviti remek djelo, a slikar Alen Kasumović to najbolje i dokazuje. Unatoč dijagnozi artrogripoze, ovaj 30-godišnjak pravi je primjer da prepreke ne postoje kad su u pitanju talent, volja i želja. Povodom toga, razgovarali smo s Alenom, a vjerujemo da će vas on svojim primjerom uvjeriti da je tako malo potrebno za sreću.

 S kistom u ustima, Alen ruši predrasude, a zbog pozitivnog stava i umjetničkog dara svoje je snove brzo pretvorio u stvarnost.

“Oduvijek sam bio pozitivan, a to je kroz život samo raslo. Nisam imao nikada imao nekakav negativan period u životu. Od malena sam se morao naučiti osloniti na sebe“, objašnjava.

Usta kao medij koji mu pomaže u stvaranju umjetničkih djela otkrio je u drugom razredu osnovne škole.


“Mogu se koristiti i rukom, ali samo na podu i to lijevom rukom. Kako smo imali ročnike u tom periodu kad sam išao u osnovnu školu, Oni su me spuštali s kolica na strunjaču i dizali me gore i onda mi je samo jedan dan bilo dosta, ne da mi se više dizati, spuštati, uzeo sam samo olovku u usta i počeo”, kaže Alen, te priznaje da ga nepravda može povrijediti, no osmijeh na licu je tu većinu vremena.

“Jako me teško naljutiti, razbjesniti ili uopće izbaciti iz takta, ne dam se”, priča nam Alen.

“Bio sam i ostao zainteresiran i znatiželjan za sve i svašta tako da se od djetinjstva do sada nisam baš promijenio više manje interesi su se promijenili ali nekako duh svega toga je ostao isti”, priča nam slikar i ističe da nikad nije bio izuzetak.

Među prijateljima na školskom igralištu upravo je Alen čuvao gol.

“S tim da bismo se dogovorili da je moja širina gola meni zahtjevna, ali opet ne i prevelika da ja to baš uopće ne mogu. Stoga smo našli kompromis tako da je meni to bilo dovoljno izazovno, a da nije bilo prezaštićeno. Drago mi je da nisam bio zaštićen tokom svog života i odrastanja previše, zapravo, gotovo uopće i sebi nisam dozvolio da se dovedem u tu situaciju, baš zbog svoje znatiželje, uvijek sam nešto gledao, tražio više”, priča nam Alen.

Njemu invaliditet nikad nije bio prepreka. Sluša tuđe savjete, promisli o njima ali ipak njegova je zadnja.

“Neću ni sebe baš gledati da se guram u nešto pa da se na kraju ugrozim ili zdravlje ili nešto fizički ili da se preiscrpim isto gledam da sam objektivan. Ne dozvoljavam nikakvim stvarima da me zaustavljaju ili da mi to diktira život”, ističe i dodaje da je nebrojeno puta bio kritiziran da nešto ne može, no on je dokazao suprotno.

Pored toga, od malih nogu je svjestan kako je s humorom sve lakše.

“Primijetio sam vrlo rano isto da humor dosta opušta ljude kad se susretnu s nečim drugačijim ili s nekim drugačijim. Upravo mi je humor i šala na vlastiti račun pomoglo da mi se ljudi približe”, ističe Alen.

Alen je ovisan o asistentima, a Hrvoje Greg Šimić mu pravi društvo tek 4 mjeseca, ali njih dvojica itekako se slažu i nadopunjuju. Osim što mu pomaže u osobnoj higijeni, hranjenju, Greg je Alenu često i podrška i riječ motivacije.

“Našli smo se, uzeo me, mislim da mu čak nisam bio prvi izbor, što mi ne želi priznati, ali dobro od onda nam cvjetaju ruže”, kaže Alen.

“Iskreno nikad ovdje nisam uopće dobio utisak nekakav da bih trebao biti ja tužan ili da bi itko trebao biti tužan u njihovom prisustvu jer zato što oni stvarno pomiču granice tako da što više izađem motiviran iz ovog stana”, tvrdi Greg.

Alenu je želja u budućnosti imati vlastitu kuću s ateljeom, putovati i biti sretan, a s njegovim ambicijama u to ni ne sumnjamo.

Komentari